7 - Aktivnosti nakon diplomiranja
Aktivnosti nakon diplomiranja
Savremeni svet traži obrazovanog, aktivnog i samostalnog čoveka. Brojne su aktivnosti koje nas očekuju nakon diplomiranja, a jedna od bitnih je istraživanje tržišta rada sa ciljem da prepoznamo radno mesto koje će nam najviše odgovarati i radno mesto na kojem ćemo u potpunosti moći da iskažemo svoj kapacitet i kompetencije. Takođe, kao kompetentni pojedinci treba da budemo spremni za dodatnu obuku, prekvalifikaciju i doživotno učenje.
Istraživanje tržišta rada
Šta je tržište rada? Tržište rada možemo razumeti kao „spajanje“ ponude i potražnje za radnom snagom. Istraživanje tržišta rada ima za cilj da prikupi i prati podatke, informacije i procese koji se baziraju na trenutnom stanju, ali i one koji će nastati u budućnosti. Naziv tržište rada koristi se za informacije o radu koje su objedinjene na određenom nivou (država, regija, kanton, opština, sektor). Te informacije su dostupne različitim subjektima (nezaposlenim licima, učenicima, studentima). Informacije o tržištu rada važne su za pojedince koji traže zaposlenje, za poslodavce, ali i za obrazovne institucije. Tržište rada treba da reflektuje celokupnost odnosa između onih koji nude i onih koji traže rad određenog nivoa kvalifikacija. Neusklađenost tržišta rada i obrazovanja na našim prostorima posebno je na udaru kritike javnosti.
Bitni pokazatelji tržišta rada su:
- nivo aktivnosti,
- stopa zaposlenosti,
- stopa nezaposlenosti,
- broj obrazovanih u određenoj kvalifikaciji,
- dinamika zapošljavanja pojedinaca sa određenom kvalifikacijom.
Možemo zaključiti da tržište rada pruža informacije o odnosu broja zaposlenih i broja nezaposlenih u određenoj kvalifikaciji.
Život, rad i učenje u XXI veku zahteva od nas prilagođavanje. Pored toga, i traganje za što efikasnijim načinima uključivanja u različite društvene tokove. Stoga je izuzetno važno da poznajemo okruženje i da možemo da procenimo svoje mogućnosti brzog uključivanja i aktivnog delovanja. U tome nam može pomoći razmena podataka i informacija sa različitim subjektima. Posedovanje različitih podataka i informacija je imperativ za istraživanje tržišta rada i za uspešan rad službi za zapošljavanje. Na našim prostorima to posebno dolazi do izražaja. Postojeća zakonska rešenja ne obavezuju poslodavce i druge učesnike na tržištu rada da međusobno razmenjuju podatke i informacije. U ekonomski nerazvijenim zemljama teško je objediniti potrebe tržišta rada i budućim zaposlenicima pružiti precizne informacije. U tom smislu, istraživanje tržišta rada bitno zavisi od kompetencija svakog pojedinca, ali i njegovih trenutnih ambicija. Istraživanje tržišta rada mora biti konstantna aktivnost kako bi se neprestano korigovali nedostaci. Takođe, kako bi se potencijalnim zaposlenicima nudila što preciznija informacija o mogućnostima zaposlenja.
Dostupne usluge u upravljanju učenjem
Pod uticajem različitih informaciono-komunikacionih tehnologija nastali su novi modeli učenja i podučavanja. Danas se sve više promoviše elektronsko obrazovanje i učenje na daljinu. U razvijenim delovima sveta postoji jedinstven koncept elektronskog obrazovanja i učenja na daljinu. Na našim prostorima, nažalost, ne. Bitan uslov razvoja takvog obrazovanja predstavlja standardizacija osnovnog koncepta.
Koncepti standarda elektronskog obrazovanja su:
- dostupnost — sadržajima možemo pristupiti sa bilo kojeg mesta;
- višestruko korišćenje obrazovnih materijala — obrazovne sadržaje koristimo u različitim situacijama;
- interoperabilnost — obrazovni sadržaji se mogu isporučivati na svaku obrazovnu platformu bez obzira na alate kojim su napravljeni;
- trajnost — obrazovni sadržaji se mogu koristiti čak i bez modifikovanja u slučaju nadopunjavanja i unapređivanja sistema.
Proces učenja nakon završetka studija bitno zavisi od naše potrebe da se permanentno usavršavamo, od zahteva poslodavca i okruženja. Učenje najviše zavisi od toga da li smo osposobljeni za učenje. Tačnije, da li smo osposobljeni za samostalno i samousmereno učenje.
Šta je samostalno učenje?
Samostalno učenje se nalazi u osnovi svakog učenja. U nastavi nastavnik usmerava naše misli. Tako unapređujemo samostalno učenje. Izvan nastave to najčešće radimo sami. Sposobnosti za samostalno učenje ne postoje na početku školovanja. Tokom celog života ih učimo i usavršavamo. Kvalitet i efikasnost tog učenja zavisi od toga da li smo osposobljeni da učimo samostalno. U tome smo uspešniji ako:
- prihvatimo obavezu da učimo,
- postavimo cilj učenja,
- sagledamo celinu nastavnih sadržaja i odredimo redosled učenja po delovima,
- učimo sa sveskom i olovkom u ruci,
- postepeno proširujemo informacije,
- samostalno programiramo tekst ili nastavni sadržaj.
Šta je samousmereno učenje?
Pojedinac osposobljen za samousmereno učenje samostalno traga za različitim kombinacijama najdelotvornijeg učenja i obrazovanja. Pojedinac samostalno vrši izbor i povezuje različite oblika učenja koje je iskustveno doživeo kao efikasne oblike učenja. Samousmereno učenje nije isto što i samostalno učenje. Ali ako razvijemo sposobnost za samostalno učenje, lakše ćemo pronaći efikasna rešenja u samousmerenom.
Ako smo osposobljeni za samousmereno učenje:
- sami biramo efikasne oblike učenja,
- preuzimamo inicijative u primeni različitih aktivnosti tokom učenja,
- koristimo i biramo različite izvore, uz pomoć ili bez pomoći nekog drugog subjekta.
Od velikog značaja je da nas nastava osposobi da:
- brzo pronalazimo adekvatne sadržaje za učenje,
- koristimo sve raspoložive resurse u skladu sa našim ličnim potrebama, ciljevima i interesima.
Odabrane strategije, metode, postupci učenja i sadržaji učenja treba da budu komplementarni sa našim trenutnim nivoom znanja.